Design thinking

pen-idea-bulb-paper

      Posljednjih nekoliko desetljeća, izraz desing thinking počeo je biti prisutan u mnogo širem kontekstu nego li je samo dizajniranje proizvoda ili usluga. Pokušate li pretraživati internet na ovu temu, pronaći ćete brojne pozive na radionice ili predavanja o tome što je design thinking i kako će vam baš on pomoći u osmišljavanju i rješavanju vašeg problema, bilo da se radi o tome da kvalitetnije izvodite nastavu ili da bolje prodate proizvod. Na prvi „klik“ zvuči iznimno zanimljivo, kao odgovor na sva pitanja. Prejednostavno, zar ne? Je li ovaj novi, univerzalniji pristup dizajniranju modernih tehnologija, inovacija, čovjeku korisnih proizvoda i usluga, sveti gral dizajna?

      Dubljim ispitivanjem što bi to bio design thinking, mogli bi ste se naći u šumi od koje nećete vidjeti stablo. Zagovaratelji ovog pristupa ili, mogli bismo reći procesa, odnosno metodologije, prezentiraju nam design thinking kao iterativni proces kojim se pokušava razumjeti korisnika, redefinirati probleme koji nam ne moraju u početku biti vidljivi, pomoću design thinking-ga možemo preoblikovati problem koji je loše definiran kako bismo proizveli proizvod koji je čovjeku usmjeren, te usvojiti praktičniji pristup u prototipiranju i testiranju. Zvuči poput čarobnog štapića kojim se mogu riješiti brojni problemi iz kreativne industrije, a koliko je čitav koncept otišao daleko možda najbolje oslikava jedna web stranica iz Hrvatske, koja nudi različite radionice i koja se prezentira kao prvi hrvatski trener u design thinking-u. Na trenutke čini se kao odgovor na mnoge nepremostive probleme u dizajnu, jer kako kaže Tim Brown, jedan od zagovaratelja ove metode; „Nalazimo se na kritičnoj točki, gdje nas rapidna promjena tjera da tražimo ne samo nove načine rješavanja problema, već i nove probleme koje trebamo riješiti“.

Porijeklo i sadašnjost design thinking-a

      Prema izvorima koji se mogu pronaći online, porijeklo design thinking-a potječe još u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, kad je taj izraz prvi put upotrijebio  L. Bruce Archer u svojoj knjizi “Systematic Method for Designers” iz 1965. godine, a 1987. Peter G. Rowe objavljuje knjigu iz arhitekture i urbanog dizajna, „Design thinking“, u kojoj, među ostalim, kako sam kaže, pokušava dati generalizirani portret design thinking-a. Osamdesetih i devedesetih godina, Rolf Fast na Sveučilištu Standford poučava design thinking kao metodu kreativnog djelovanja, a za poslovne svrhe, njegov kolega, David M. Kelley usvaja ovaj pojam i 1991. godine osniva konzultantsku tvrtku IDEO. IDEO je tvrtka koja bit svojeg poslovanja temelji upravo na design thinking-u i njegovim metodama, a njena najistaknutija figura je svakako, današnji izvršni direktor Tim Brown.

      Paralelno sa stvaranjem i oblikovanjem design thinking-a, još u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, njemački sveučilišni profesor i teoretičar dizajna, Horst Rittel, osmišljava pojam wicked problems, gdje je ovim pojmom pokušao opisati loše definirane probleme, navodeći njihova svojstva: nemaju definiranu formulaciju, rješenja im ne mogu biti istinita ili lažna, samo dobra ili loša. U njihovom rješavanju nema potpune liste prihvatljivih rješenja, a imaju više od jednog mogućeg objašnjenja. Svaki wicked problem je simptom drugog wicked problema više razine, a onaj tko ih rješava ne smije pogriješiti. Danas bismo ovakve probleme mogli opisati kao teško razumljive probleme zbog nepotpunih, kontradiktornih ili izmjenjivih zahtjeva koje je teško prepoznati, i upravo se design thinking često nameće kao rješenje ovakvih problema, jer je pojmove design thinking i wicked problems 1992. Richard Buchanan povezao u svojem članku „Wicked Problems in Design Thinking“. Buchanan navodi da su problemi u dizajnu neodređeni i wicked problemi, jer sam dizajn nema poseban subjekt osim onog kojeg dizajner osmisli.

Design thinking je u 21. stoljeću populariziran kroz brojne poslovne članke i knjige kojima se pojašnjava kako stvoriti radna okruženja koja su dizajnerski fokusirana, s ciljem postizanja inovacija. Neki od autora takvih knjiga i članaka, te općeniti zagovaratelji ovog pristupa su: Roger Martin, nekadašnji dekan Rotman School of Management-a na Sveučilištu u Torontu, koji u svojoj knjizi „The Design of Business“, design thinking  smatra jednim krugom u kojem se razvijaju ideje, vrši proces dedukcije, testira i konačno generalizira pristup kojim bi se riješili wicked problemi u organizaciji, što on smatra nužnom vještinom koju trebaju posjedovati budući menadžeri; zatim Richard Florida, teoretičar američkih urbanih studija, te Larry Keeley, suosnivač Doblin- Deloitte LLP inovacijske i konzultantske tvrtke, autor knjige „Ten Types of Innovation“, te već spomenuti današnji izvršni direktor IDEO-a Tim Brown, koji u svojoj knjizi „Change by Design: How Design Thinking Transforms Organizations and Inspires Innovation“ iz 2009. godine kaže da „design thinking zahtjeva premoštenje jaza „znati- činiti“. Dizajner mislioc mora izaći u svijet i biti inspiriran ljudima, koristeći prototipiranje kako bi učili pomoću naših ruku, stvarajući priče i ideje, te ujedinjujući snage s ljudima iz drugih disciplina“.  Za njega je design thinking jedan od načina kojim se može unaprijediti društvo, jer se pomoću dizajna obogaćuje ljudski život. S druge strane, njegov kolega iz tvrtke, Tom Kelley, popularizira koncept design thinking-a na raznim sveučilištima i poslovnim školama, što dovodi do popularizacije design thinkinkg-a u široj javnosti, te se 2005. na Sveučilištu Stanford počinje poučavati design thinking kao formalna metoda u njihovom Design Centru, a 2007. Hasso Plattner Institute za IT sistem inženjere u Njemačkoj osniva design thinking program, te 2008. IIT Institut za Dizajn pri Institutu za tehnologiju u Illinois-u pokreće kamp za dizajn, čiji primarni edukativni program daje okvire i alate za uporabu inovacija u širokom spektru industrija.

Što je design thinking zapravo?

      Pokušate li naći neku konkretnu definiciju ovog pojma, naći ćete se u vrlo nepovoljnoj poziciji, jer prave strukturirane, koherentne definicije ovog pojma nema. Ono s čime će se istraživač ove teme svakako susresti u pokušaju da pronađe odgovor na gornje pitanje je sličica poput ove:

sl1

Ovakvim grafičkim prikazima prezentirana je srž design thinking procesa koji se sastoji od gore navedenih pet koraka:

  1. Empatija/suosjećanje s krajnjim korisnikom U ovom koraku vrše se razgovori sa stakeholderima, odnosno budućim krajnjim korisnicima proizvoda ili usluga, pri čemu im se postavljaju brojna pitanja. Cilj je naučiti što više o problematici s kojom se susreću kako bi se dobio pogled na problem iz različitih perspektiva. Dizajneri u ovom koraku, krajnjem korisniku pristupaju s empatijom pokušavajući razumjeti što je korisniku potrebno ili što bi mogao trebati, te što im je značajno. U ovom koraku iznimno su korisne fokus grupe i različite vrste upitnika koje se mogu dati budućim korisnicima.
  2. Definiranje U ovom koraku vrši se prikupljanje informacija dobivenih iz prethodnog koraka, te se formira cjelina, kojom bi se definirali temeljni problemi koji trebaju biti riješeni. Valjalo bi ih oblikovati na čovjeku usmjeren način.
  3. Ideja/osmišljavanjeU ovom koraku dizajneri prikupljaju i stvaraju ideje s ciljem pronalaska i identificiranja rješenja problema koji je bio oblikovan u prethodnom koraku. Koriste se različitim tehnikama, od brainstorminga do worst possible idea.
  4. Prototipiranje Dizajnerski tim u ovom koraku proizvodi jeftinije verzije proizvoda ili verzije sa samo specifičnim značajkama koje će proizvod imati, ali koje dočaravaju bit predloženog rješenja. Ova faza je eksperimentalna i pomaže dizajnerima odbaciti možebitna nepraktična rješenja ili ideje koje krajnji korisnici neće prihvatiti. Na kraju ovog koraka, dizajneri će imati bolji uvid i perspektivu kako bi se krajnji korisnik ponašao u interakciji s proizvodom.
  5. TestiranjeU ovom se koraku proizvod prezentira krajnjem korisniku s ciljem postizanja boljeg uvida i dobivanja povratnih informacija kojima će dizajneri znati jesu li uspješno riješili problem ili se trebaju vratiti i ponoviti neke korake. U ovoj se fazi poneki problemi redefiniraju.

Iz gore navedenog, jasno je da design thinking kao proces, nije linearan, već se u nekim trenutcima dizajneri mogu i moraju vraćati na prethodne korake u cilju postizanja što boljeg rješenja i dizajniranja što prihvatljivijeg proizvoda za krajnjeg korisnika, odnosno proizvoda kojeg će korisnik koristiti na zadovoljavajući način.

S druge strane, design thinking, kao proces, smatra se kombinacijom mikro i makro procesa pri čemu se mikro proces temelji na principima dizajn razmišljanja kao načina razmišljanja, dok se makro proces sastoji od ključnih ciljeva koji se manifestiraju u oblicima izrade prototipova s ciljem zadovoljenja definiranih potreba (Brenner i sur., 2016.). Sljedećom tablicom prikazana je nekolicina pristupa dizajnu mikro procesa od svjetski poznatih tvrtki i sveučilišta, a kao izvor za tablicu poslužio je članak autora Liedtka, J. (2015). Perspective: linking design thinking with innovation outcomes through cognitive bias reduction. Journal of Product Innovation Management.

Tablica 1. Modeli mikro procesa dizajn razmišljanja u praksi

tab1

Kada se govori o makro procesu, najpoznatiji takav razvijeni proces je sa Sveučilišta St. Gallen, i prezentiran je sljedećom slikom:

sl2.

Slika 1. Design thinking kao makro proces

Prvi korak, Design space exploration, odnosi se na sistematiziranu analizu i pročišćavanje neželjenih točaka dizajna ovisno o parametrima interesa, dakle stvara se okvir za istraživanje. U Critical function prototype koraku razvija se prvi prototip, a rješenja su mu oblikovana temeljem podataka prikupljenih u prethodnom koraku. Dark horse protip razvija se van perspektive prethodnog prototipa i ne čini se izgledno da će ovaj prototip ponuditi rješenje. Prilikom izrade ovog prototipa, inovacijski pristup započinje ispočetka bez obzira na prethodno razvijen prototip, otvarajući time prostor za nova i inovativnija rješenja. Idući je Funky prototip koji integrira i kombinira elemente iz dvaju prethodno razvijenih prototipa. Ovim korakom završava divergentna faza makro procesa. Funkcijski prototip elaborira dvije ili tri glavne značajke iz Funky prototipa i daje prijedlog izgleda konačnog prototipa. U ovom koraku dizajnerski tim definira opseg onog što će biti prezentirano na kraju projekta. Ovaj je prototip specifičniji i zahtjevniji od prijašnjih. X-is-Finished prototip za cilj ima razvoj ključne funkcionalnosti ili karakteristike koju će imati konačni prototip, te definira budući potrebni napor za finalizaciju konačnog prototipa. Na samom kraju procesa, dizajnerski tim prezentira visoko kvalitetni prototip, Finalni prototip. On sadrži prethodno testirane funkcije koje su u konačnici kombinirane i u njega integrirane, kako bi zadovoljio unaprijed identificirane potrebe krajnjeg korisnika. Bilo bi poželjno da krajnji korisnici budu upoznati s ovim prototipom pomoću vizualne prezentacije kojom bi se omogućilo pojašnjenje rada i lakše korištenje proizvoda.

         Na koncu, design thinkingu možemo pristupiti i kao kutiji koja sadrži alate, a ovu ideju prezentirao je Vijay Kumar, profesor  sa Illinois Instituta za tehnologiju Instituta za Dizajn u Chicagu, koji je više od 12 godina radio kao glavni metodologist u tvrtci Doblin Inc. U ovom pristupu, design thinking možemo zamišljati kao kutiju u kojoj se nalaze metode i tehnike iz različitih znanosti i disciplina poput dizajna, informatike, psihologije i inženjerstva. U svojoj knjizi „101 Design Methods: A Structured Approach for Driving Innovation in Your Organization“ on predstavlja sedam faza dizajnerskog procesa: osjećaj namjene, poznavanje konteksta, poznavanje ljudi, oblikovanje saznanja, istraživanje koncepata, uokvirivanje rješenja i realizacija ponude. Svaka od navedenih faza ima svoje postavljene ciljeve i aktivnosti.

sl3

Slika 2. Sedam faza dizajn inovacijskog procesa

 

Tko sve „koristi“ design thinking?

               Primjena design thinkinga danas je postala sve šira. Naime, više nije riječ o samo dizajniranju nekog proizvoda ili usluge, već se on primjenjuje i na načine vođenja i upravljanje tvrtkama. Danas ga koriste brojne poznate i velike tvrtke poput IBM-a, koji imaju inovacijski laboratorij u kojem stvaraju čovjeku usmjerena rješenja koja unaprjeđuju korisnička iskustva. Njihovo načelo rada je: slijedi svog korisnika, mjeri uspjeh i ostani znatiželjan.

Ovdje ću navesti još jednu, u Hrvatskoj vrlo dobro poznatu, tvrtku za iznajmljivanje smještaja, a to je AirBnb. Airbnb je osnovan 2008. godine, i do danas je prerastao u jednu od vodećih tvrtki ove vrste, koja omogućava korisnicima oglašavanje i najam smještaja. Oni funkcioniraju kao posrednik između dva subjekta, a smještaj se oglašava na njihovoj globalnoj stranici. Naravno, oni uzimaju stanovitu proviziju.

            Prema podacima koji se mogu pronaći na internetu, počeli su kao start- up i u 2009. godini im je zapravo prijetila propast. Naime, u jednom su trenutku, te 2009. godine imali tjedne prihode od 200 američkih dolara. Tim osnivača, skupa sa Paul Grahamom, tada je odlučio pregledati ponude za najam smještaja u New Yorku, te su uvidjeli sličnosti koje se pojavljuju na svim ponudama. Naime, sve fotografije smještaja bile su loše i slikane najčešće mobitelima iznajmljivača, pa stoga onaj tko traži smještaj nije ni mogao na adekvatan način vidjeti što to unajmljuje, a to bi trebao platiti. U tom se trenutku Paul Graham odlučio na neočekivani potez; unajmio je profesionalni fotoaparat i otišao sam fotografirati smještaje koje su nudili u New Yorku. Slike su kasnije profesionalno obradili i dodali na listing. Ovo je bio ključan trenutak za tvrtku, te od tog trenutka njihovi prihodi počinju rasti. 2010. lansiraju i iPhone aplikaciju, zatim mogućnost instant bookinga, a danas, među ostalim, vode i blog koji pomaže iznajmljivačima u poboljšanju ponude, ali i o dizajnerskim rješenjima općenito. Postali su globalna tvrtka s preko 3000 zaposlenika i prihodom od preko 2 milijarde američkih dolara.

U Airbnb-u jako se ponose design thinkingom i načinom na koji je on promijenio poslovanje tvrtke. Njihovi dizajnerski timovi osmišljavaju i izrađuju novitete uz umjereni produktivni rizik. Ti noviteti kasnije ih dovode do izrade nekih istaknutijih značajki u ponudi njihovih usluga. Idu toliko daleko, da potiču nove zaposlenike, da u prvom radnom danu osmišljavaju nove značajke. Smatraju da ovaj pristup donosi zanimljive, neočekivane i za tvrtku iznimno pozitivne rezultate.

Ima li kritika?

            Odgovor na ovo pitanje uistinu nije lako dati. Naravno, postoje kritičari design thinkinga, ali doći do njihovih mišljenja i nije najjednostavniji posao, no ne i nemoguć.

            Ekonomisti Stjepan Srhoj, koji je službenik za programe i vezu u Regionalnom centru za razvoj poduzetničkih kompetencija za zemlje jugoistočne Europe (SEECEL) i dr. sc. Bojan Morić Milovanović, zaposlen u National Oilwell Wilson Inc., Huston USA, u svojem radu „Dizajn razmišljanje kao suvremeni pristup rješavanju poslovnih problema // Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 2 (2016) 63-91“ daju koherentan i strukturiran prikaz različitih kritika design thinkinga:

„Dizajn razmišljanje relativno je nov koncept u poslovnoj praksi (Martin, 2009.) kojega određeni autori smatraju zbunjujućim (Kimbell, 2009.), nedorečenim (Cross, 2011.), te nekonzistentnim u aplikaciji i artikulaciji (Lourens, 2015.). Chick i Micklethwaite (2011.) ukazuju na potrebu za kritičnim i skeptičnim pogledom na novu vrijednost koju pridonose suvremeni pojmovi kao što je dizajn razmišljanje. Slijedom toga, Badke-Schaub i suradnici (2010.), Kimbell (2009.) i Nussbaum (2011.) kritiziraju konstrukciju i definiciju dizajn razmišljanja te navode potrebu za artikulacijom specifičnosti koje opisuju definiciju i diferenciraju dizajn razmišljanje od drugih termina. Kimbell (2011.) i Lourens (2015.) smatraju da je koncept dizajn razmišljanja zbunjujuć, jer bi se trebao nazvati dizajn razmišljanje, vještine i djelovanje. Nadalje, Kimbell (2009.) smatra da je literatura na kojoj se dizajn razmišljanje temelji kontroverzna, a Hassi i Laakso (2011.) smatraju da je potrebno višeempirijskih istraživanja, kako bi se jasnije razumio sam koncept te njegova aplikativnost. Slično, Badke-Schaub i suradnici (2010.) smatraju da je suvremena ideja o dizajn razmišljanju preopćenita i pretenciozna, a u isto vrijeme neutemeljena na empirijskim istraživanjima.

Izazov predstavlja i činjenica da se dizajn razmišljanje često smatra sveopćim rješenjem za probleme koji zahtijevaju vrlo specifična i kontekstualna znanja (Lourens, 2015.).

Slijedom kritika, u literaturi se navodi potreba za koherentnom definicijom dizajn razmišljanja, s ciljem suštinskog razumijevanja vrijednosti koju dizajn razmišljanje pridonosi (Hassi i Laakso, 2011.). Neke od kritika dizajn razmišljanja obuhvaćaju nejasnoću odgovora na pitanja kada i kako bi se dizajn razmišljanje trebalo primijeniti u praksi (Dorst, 2011.). Kimbell (2011.) se nadovezuje te čak postavlja pitanje o tome tko bi trebao primjenjivati dizajn razmišljanje. Walters (2011.) navodi važnost definiranja uloga svakoga pojedinca u procesu dizajn razmišljanja kako bi se razumjelo tko radi, što radi i kada radi. Konačno, Nussbaum (2011.), Norman (2010.) i Winchester (2011.) negiraju dizajn razmišljanje kao pojam te smatraju kreativnu inteligenciju primjerenijim konceptom. Zbog svih navedenih kritika Norman (2010.) i Nussbaum (2011.) smatraju dizajn razmišljanje novim mitom, budalaštinom i propalim eksperimentom.“

            Danas možete naići i na jednu od glasnijih kritičarki design thinkinga, koja se ne boji reći što misli, a to je Natasha Jen. Natasha Jen je nagrađivana dizajnerica i edukatorica, objavljuje publikacije, a od 2012. radi kao partner u tvrtki za dizajn Pentagram u New York- u. Tvrtka je postala poznata kad su 2016. godine vodili predsjedničku kampanju Hillary Clinton.

Natasha Jen završila je School of Visual Arts u New York-u, a radovi i klijenti su joj iznimno poznati, poput Nike-a i Metropolitan muzeja umjetnosti, te brojnih drugih. Gostuje i kao kritičar na Sveučilištu Yale, a uz priznanja i nagrade, časopis Wired istaknuo ju je među devet dizajnera koji su važni.

Na devetoj 99U konferenciji, održanoj u srpnju 2017. godine, Jen je održala svoje, sada već poznato predavanje, „Design Thinking is Bullsh*t“. U predavanju Jen ističe kako smatra da je design thinking izdao mnoga fundamentalna načela dobrog dizajna i onog što dizajn predstavlja. Jedna od glavnih kritika joj je to što design thinking-u upravo nedostaje konstruktivne kritike. Smatra da bi u procesu razvoja, u dizajnerskom timu trebao postojati dizajner koji će dati konstruktivne kritike na rad svojih kolega. Iako design thinking ima neke forme evaluacije, teško da je to nekakav rigorozan proces, smatra Jen. Mišljenja je da je malo smjernica kako i formirati kritiku, te smatra kako je čitav pokret design thinking-a stvorio klimu da svi mogu biti dizajneri, što ne mora uvijek biti dobro, jer se na taj način ignorira činjenica da dizajn kao takav zahtjeva stvarne vještine, pa ga stoga ne može svatko raditi na kvalitetan način. Ističe kako je i malo razumijevanja o količini, tehnikama i ljudskim faktorima koji doprinose dizajniranju proizvoda.

Zaključak

      Na kraju, što bi se dalo zaključiti o design thinking-u? Djeluje li? Očito je da brojnim tvrtkama u koje je ovaj proces inkorporiran, on uistinu djeluje, bilo da je riječ o dizajniranju proizvoda, ili novom načinu poslovanja tvrtke. Tvorci ove, mogli bismo je nazvati i paradigme, kunu se u uspješnost ovog pristupa, bez obzira gdje ga upotrijebili. Mišljenja sam kako je potrebno učiniti ogroman znanstveni iskorak na ovu temu, objavnom kvalitetnih članaka koji bi se bavili upravo konstruktivnom kritikom design thinking-a. Posebno bih napomenula da je u tom smjeru potrebno krenuti od samog početka; oformiti strukturiranu definiciju što to design thinking zapravo jest, eksplicitno opisati njegove metode i pristupe, kao i moguće ishode kako bi se mogle vršiti kvalitativne i kvantitativne evaluacije ovog pristupa sa znanstvenog aspekta. Koncept design thinking-a je nov, i trenutno vrlo popularan, i upravo iz tog razloga morat ćemo čekati na stanoviti vremenski odmak kako bismo dobili jednu širu, koncizniju sliku o samom design thinking-u, te se uvjerili ili razuvjerili djeluje li on uistinu, odnosno jesu li proizvodi i usluge osmišljene ovim načinom zaista bile tako sjajno dizajnirane, ili pak možda, ipak ne.

Izvori

  1. https://www.interaction-design.org/literature/topics/design-thinking
  2. https://www.nngroup.com/articles/design-thinking/
  3. https://en.wikipedia.org/wiki/Design_thinking
  4. https://www.nngroup.com/articles/design-thinking/
  5. https://en.wikipedia.org/wiki/Design_thinking
  6. http://whatis.techtarget.com/definition/design-thinking
  7. http://www.ictbusiness.info/kolumne/inovacija-i-design-thinking
  8. https://www.ideou.com/pages/design-thinking
  9. https://www.ideou.com/blogs/inspiration/what-is-design-thinking
  10. https://www.interaction-design.org/literature/article/5-stages-in-the-design-thinking-process
  11. https://think360studio.com/what-is-design-thinking-and-design-thinking-process/
  12. https://www.tandfonline.com/doi/abs/10.5437/08956308X5703005?journalCode=urt20
  13. http://thisisdesignthinking.net/2015/05/airbnb-design-thinking-example/
  14. https://en.wikipedia.org/wiki/John_E._Arnold#Perspective_on_creativity
  15. https://blog.rwth-aachen.de/designthinking/2016/01/30/design-thinking-history-the-impact-of-stanford-prof-john-arnold/
  16. https://www.researchgate.net/publication/277942430_HCI_AND_DESIGN_THINKING_EFFECTS_O_INNOVATION_IN_THE_ACADEMIC_LIBRARY
  17. http://designthinking.hr/hr/
  18. https://en.wikipedia.org/wiki/Wicked_problem
  19. https://en.wikipedia.org/wiki/Horst_Rittel
  20. https://www.goodreads.com/work/quotes/6866613-change-by-design-how-design-thinking-transforms-organizations-and-inspi
  21. https://www.ideo.com/people/tom-kelley
  22. https://www.slideshare.net/DTHSG/design-thinking-method-cards
  23. https://en.wikipedia.org/wiki/Design_space_exploration
  24. http://learnsuits.com/dark-horse-prototype
  25. http://www.101designmethods.com/
  26. https://www.digitalsurgeons.com/thoughts/design-thinking/5-big-organizations-that-win-with-design-thinking/
  27. http://firstround.com/review/How-design-thinking-transformed-Airbnb-from-failing-startup-to-billion-dollar-business/
  28. http://thisisdesignthinking.net/2015/05/airbnb-design-thinking-example/
  29. https://press.atairbnb.com/fast-facts/
  30. https://blog.atairbnb.com/category/stories/
  31. https://en.wikipedia.org/wiki/Airbnb
  32. https://vimeo.com/228126880
  33. https://www.pentagram.com/about/natasha-jen
  34. Design Thinking: Past, Present and Possible Futures, Ulla Johansson-Sköldberg, Jill Woodilla and Mehves Çetinkaya
  35. UNITED WE STAND: A CRITIQUE OF THE DESIGN THINKING APPROACH IN INTERDISCIPLINARY INNOVATION, Fiona Maciver, Julian Malins, Julia Kantorovitch, Aggelos Liapis (2016)
  36. HCI Education: Innovation, Creativity and Design Thinking, Alma L. Culén
  37. Design Thinking Research
  38. Making Design Thinking Foundational, Springer, Editors: Plattner, Hasso, Meinel, Christoph, Leifer, Larry
  39. CREATIVE ENGINEERING. Promoting Innovation by Thinking. Differently. John E. Arnold, (2016.)
  40. Design Thinking, Peter G. Rowe, MIT press, (1991.)
  41. Design Thinking for Innovation, Research and Practice, Springer (2016) Editors: Brenner, Walter, Uebernickel, Falk
  42. Wicked Problems in Design Thinking, Richard Buchanan. MIT Press (1992)
  43. The core of ‘design thinking’ and its application, Kees Dorst, 2011 Elsevier
  44. Creating shared design thinking process for collaborative design, Junpeng Du, ShikaiJing , JihongLiu , 2011 Elsevier
  45. Rethinking Design Thinking: Part I, Design and Culture, Lucy Kimbell (2011)
  46. Perspective: Linking Design Thinking with Innovation Outcomes through Cognitive Bias Reduction, Jeanne Liedtka (2014)
  47. A critique of design thinking : an interrogation into the value and values of design thinking. Lourens Nicola (2015)
  48. “DESIGN THINKING” – A CRITICAL ANALYSIS, Paul Rodgers, Euan Winton (2010)
  49. DESIGN THINKING AS A CONTEMPORARY APPROACH TO SOLVING BUSINESS PROBLEMS AND THE CREATION OF A COMPETITIVE ADVANTAGE, Stjepan Srhoj, Bojan Morić Milovanović (2016)
  50.  Design Thinking for Innovation: Research and Practice, Brenner, W., i Uebernickel, F., Springer (2016).

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s